VUK I JAGNJE
Do{lo jedno jagwe na potok da se napije sve`e vode. Mirno je i tiho pilo,
nikom nije smetalo, nikoga nije uznemiravalo. Odjednom se, odozgo iz {ume,
pojavio vuk, besan nasilnik `eqan jagwe}eg mesa.
- Kako se usu|uje{ da muti{ vodu, koju pijem?- zaurlao je. - Bi}e{ ka`wen
za takvu besprimernu drskost!
- Gospodine vu~e, - odgovori jagwe smireno- nemojte se `estiti, priberite
se, razmislite: kako vam ja mogu mutiti vodu, kada sam ~itavih dvadeset kora~aja
nizvodno. Potok te~e od vas ka meni, vidite li?
- Muti{? Muti{, kad ja ka`em! - urliknu nasilnik.- A rekao bih i da si ti onaj
{to je o meni, pro{le godine, po svim pa{wacima zlo govorio!
- Pro{le godine, gospodine? Pro{le godine nisam bio ni ro|en, ja sam jo{
sisan~e, - odgovori jagwe.
- Ako nisi ti, onda je tvoj stariji brat! - grmeo je daqe vuk.
- Stariji brat, gospodine? Moja majka se ovog prole}a prvi put ojagwila, ja
nemam brata!
- Svejedno, to je onda bio neko iz tvog naroda! - uporno je vikao vuk.
- Svi vi, a i ~obani i psi, neprekidno me ogovarate, ~uo sam, svuda se pri~a!
Sad }e{ mi platiti! - pa dograbi jagwe i odnese ga u svoju jazbinu. Pro`drao
ga tamo...
Zasuzio je zec koji je sve to iz prikrajka posmatrao, `ao mu bilo jagweta,
kroz suze je rekao:
La` kao istinu nasilnik ima,-
krivdom se slu`i, vara u svemu,
slabije gazi, hrani se wima,
al kraj }e do}i, jednom i wemu!